Restoran se nalazi 100m od Sebilja, koji je srce Sarajeva i Baščaršije. Restoran Kolobara Han je od povijesne važnosti u BiH, jer više od 500 godina se u njemu služi autentična turska/bosanska kahva, i još uvijek posjeduje autentične kamene zidove, koji su prošli nekoliko požara, uključujući i onaj od prije godinu dana!
KOLOBARA HAN KROZ POVIJEST
Evlija Čelebija polovinom 17. stoljeća spominje 23 hana i tri karavansaraja u Sarajevu. Godine 1878. bilo ih je 50 u Sarajevu.
Bilo je hanova koji su imali svoja naročita imena. Među njima je Kolobara u Sarajevu, Čardagija u Mostaru i slično. Han je po varošima često građen do hamama (javne banje) i za ovakve primjere zna i narodna pjesma.Počev od 1462. godine do prvih decenija 17. stoljeća nema skoro nijednog znamenitijeg vakufa bez hana.
Hanovi su građeni ili u samoj čaršiji ili u njenoj neposrednoj blizini. Ima slučajeva da je građen i na periferiji grada (npr. Cicin han u Sarajevu).
Donosioc kupona ostvaruje 30% popusta na proizvode u suvenir shopu
Laus! Restoran ima predivno uređenu unutrašnjost te prelijepu teresu!
Kafane nekih sarajevskih hanova od 18. stoljeća postale su stjecište buntovničkih jeničera, koji su tada bili u zadnjoj fazi svoga opstanka. Tri sarajevska trgovačka hana početkom 19. stoljeća držala su tri istaknuta jeničera. Kolobaru je držao Pinjo Bajraktar, Novi han Đul Mustafa (kasniji Đulov han), a drugi Novi han Ibrahimaga Morić (danas Morića han).
Kada bi stigao kakav nepodoban ferman iz Istanbula ili bujuruldija iz Travnika age sarajevske bi se skupile u Kolobaru na vijećanje šta će poduzeti protiv sultana ili vezira. To je zabilježila i narodna pjesma.Karavansaraje i hanove, kao zgrade razne građevne vrijednosti, uništavali su požar i zub vremena, ali oni su ponovo građeni i popravljani. Pouzdano se zna da je Kolobara gorjela 1697., 1788., 1831., 1842., 1852., 1937., 1992. i 2012. godine. U požarima je najviše stradavao gornji boj hana. U dvorištu Kolobare bio je i šadrvan (ukras dvorišta koji ima svrhu česme u prijevodu znači "veselo teče", i sastoji se od bazena i vodoskoka) koji je izgorio u požaru 9. jula 1842. godine zajedno sa još 2000 objekata u sarajevskoj čaršiji. Voda u Kolobaru je, vjerovatno, dolazila iz Isa-begovog vodovoda sa Bistrika, a koji je opslužiovao hamam i druge objekte. Osim toga, Kolobaru je vodom snabdijevao još i vodovod na Hrvatinu i Mošćanici. Izgradnjom modernog vodovoda nestalo je u dvorištu Kolobare stare česme, a bunar je zasut.
Kolobara je djelimično izgorjela 29. decembra 1937. godine oko 8 sati uvečer, a sljedeće godine je potpuno srušena.
