Isprobajte vrhunska i orginalna jela u Sarajevu u restoranu Kolobara Han uz vaučer u vrijednosti 120 kuna za samo 60 kuna! Vaučer za 2 osobe vrijedi na kompletan asortiman hrane!

14 prodanihNe možete kupovati dalje! Ponuda je završila!
Prijavite se na newsletter da ne bi više nikad propustili ovako dobre ponude!

Restoran se nalazi 100m od Sebilja, koji je srce Sarajeva i Baščaršije. Restoran Kolobara Han je od povijesne važnosti u BiH, jer više od 500 godina se u njemu služi autentična turska/bosanska kahva, i još uvijek posjeduje autentične kamene zidove, koji su prošli nekoliko požara, uključujući i onaj od prije godinu dana!

KOLOBARA HAN KROZ POVIJEST

Evlija Čelebija polovinom 17. stoljeća spominje 23 hana i tri karavansaraja u Sarajevu. Godine 1878. bilo ih je 50 u Sarajevu. 

Bilo je hanova koji su imali svoja naročita imena. Među njima je Kolobara u Sarajevu, Čardagija u Mostaru i slično. Han je po varošima često građen do hamama (javne banje) i za ovakve primjere zna i narodna pjesma.Počev od 1462. godine do prvih decenija 17. stoljeća nema skoro nijednog znamenitijeg vakufa bez hana. 

Hanovi su građeni ili u samoj čaršiji ili u njenoj neposrednoj blizini. Ima slučajeva da je građen i na periferiji grada (npr. Cicin han u Sarajevu). 


Nije potrebna prethodna najava dolaska!

Međuonim čaršijskim je iIsa-begov han odnosno Kolobara koji je podignut nešto prije 1462. godine kako se vidi iz vakufname Isa-bega Ishakovića (koji je bio Bosanski krajišnik i Bosanski sandžakbeg od 1464. do 1470. Godine. Podigao j u Sarajevu most preko Miljacke, jednu banju, vodovod, musafirhanu, više mlinova na Miljacki, dvor ili saraj po kome je Sarajevo dobilo ime): "Za održavanje svojih zadužbina uvakufio je od svojih pravih mulkovnih posjeda sljedeće: Sve mlinove, koji se nalaze pod jednim krovom i jednu mezru iza navedenih mlinova koja se nalazi u spomenutom selu; banju i vodu za njene potrebe i ostatak vode od banje i han i dućane koji su sagrađeni u njemu."

Kafane nekih sarajevskih hanova od 18. stoljeća postale su stjecište buntovničkih jeničera, koji su tada bili u zadnjoj fazi svoga opstanka. Tri sarajevska trgovačka hana početkom 19. stoljeća držala su tri istaknuta jeničera. Kolobaru je držao Pinjo Bajraktar, Novi han Đul Mustafa (kasniji Đulov han), a drugi Novi han Ibrahimaga Morić (danas Morića han).

Kada bi stigao kakav nepodoban ferman iz Istanbula ili bujuruldija iz Travnika age sarajevske bi se skupile u Kolobaru na vijećanje šta će poduzeti protiv sultana ili vezira. To je zabilježila i narodna pjesma.Karavansaraje i hanove, kao zgrade razne građevne vrijednosti, uništavali su požar i zub vremena, ali oni su ponovo građeni i popravljani. Pouzdano se zna da je Kolobara gorjela 1697., 1788., 1831., 1842., 1852., 1937., 1992. i 2012. godine. U požarima je najviše stradavao gornji boj hana. U dvorištu Kolobare bio je i šadrvan (ukras dvorišta koji ima svrhu česme u prijevodu znači "veselo teče", i sastoji se od bazena i vodoskoka) koji je izgorio u požaru 9. jula 1842. godine zajedno sa još 2000 objekata u sarajevskoj čaršiji. Voda u Kolobaru je, vjerovatno, dolazila iz Isa-begovog vodovoda sa Bistrika, a koji je opslužiovao hamam i druge objekte. Osim toga, Kolobaru je vodom snabdijevao još i vodovod na Hrvatinu i Mošćanici. Izgradnjom modernog vodovoda nestalo je u dvorištu Kolobare stare česme, a bunar je zasut.